Marijo, kada bismo mogli posuditi tvoj pogled
dok klečimo pred križem tvoga Sina,
tvoj pogled na ljubljena Sina,
spasitelja našega Isusa,
naš bi se život promijenio.
Isusovo lice, lice tvoga Sina,
na jedinstven način pripada tebi:
u tvom se krilu oblikovalo
primivši od tebe ljudsku sličnost
koja upućuje na onu
još veću duhovnu povezanost.
Ovdje posebno mislimo, o Marijo,
na tvoj pogled boli podno križa.
Baš tada, na križu, gledajući svoga Sina,
tvoje lice poprima novi izraz:
izraz nove porođajne boli
jer tada, po Ivanu apostolu,
postajemo posebno tvoja djeca.
Hvala ti, Marijo, što si nas prigrlila
tada,ispod križa!
Za vrijeme zemaljskog života,Kristova života,
do smrti na križu i njegova ukopa, o Marijo,
ti si u sebi pohranjivala
i pohranila sve te događaje
i prebirala ih u svome srcu, kaže Evanđelje.
Otkad se tvoj Sin poistovjetio
s našim potrebama, s nama, koliki su životi,
koliki su životni križevi utisnuti u tvoje srce,
svi oni koje pratiš u njihovim koracima,
na njihovim križnim putevima ovoga svijeta!
Iako se na uskrsno jutro na tvom licu
prelio radostan pogled
obasjan uskrsnom radošću,
ti u povijesti našega hoda, hoda naše Crkve,
često imaš uplakane oči, Marijo.
Tako su te svjedoci, vidioci,
i ovdje u Međugorju
vidjeli u prvim danima:
iza tebe križ, a tvoje oči suzne.
Želiš nam mir, a mi stvaramo nemire!
Smiri naša srca, izvedi nas na put mira
po križu tvoga Sina!
Hvala ti, majčice.
