H O D O Č A Š Ć E U L U D B R E G

SVETIŠTE PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE

Deset dana Svete Nedjelje

– Svake godine krajem kolovoza i početkom rujna.
– Datum polaska u naslovnici (nadolazeća putovanja )
– Polazak i Zagreba u jutarnjim satima.
– Brckovljani, Dugo selo, Sesvete, Jelkovec, Dubec, Dubrava, ZG avenija (Nehajska, T com, Vrbani, bivsi Merkator), Črnomerec, Lisinski,Držičeva, ZG istok ( Zelena tržnica, Čulinećka, Lesnina, BP Tifon).
– Program u svetištu Ludbreg:
– Od 7:00 ispovijed u u crkvi i cintoru.
– 10:30 kreće procesija hodočasnika, svećenika i biskupa.
– Sv. Misa.
– 13:00 do 15:00 Euharistijsko klanjanje u Zavjetnoj kapeli.
– 15:00 Križni put i blagoslov hodočasnika uzduž srednje staze kod Zavjetne kapele.
– 17:00 Pjevana Zlatna krunica u župnoj crkvi.
– 19:00 Pjevane pohvale Krvi Kristove, Litanije, Večernje molitva, Blagoslov, sv.Misa zahvalnica (župna crkva).
– Polazak prema Zagrebu i dolazak u večernjim satima.
– Cijena aražmana 80 kn
– Cijena uključuje prijevoz visoko turističkim autobusima, voditelja hodočašća, organizacija putovanja.
– Cijena ne uključuje hranu i potrebe osobne potrošnje.
– Rezervacije – kontakt agencije.

Euharistijsko čudo Svete Krvi Kristove 1411. godine

U kapeli u ludbreškom starom gradu, dogodilo se čudo 1411. godine. Jedan
svećenik slavio je svetu misu. Za najvažnijeg dijela, svećenik je posumnjao u
istinitost tvrdnje- kako on nakon pretvorbe u rukama drži pravo Tijelo Isusovo,
a u kaležu pravu Krv Isusovu.Dospijevši do dijela svete mise gdje se Sveta
Hostija lomi u tri dijela, svećenik je opazio, da se u kaležu nalazi prava svježa
krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež
sa Svetom Krvlju iza oltara i završio svetu misu.
Svećenik je tek na samrti- podijelio tajnu s drugima. Papa Julije II. (1503. –
1513.) za vrijeme svog pontifikata, dva je puta slao svoje legate u Ludbreg kako
bi detaljno istražili događaj. Spomenuti legati preslušali su mnogo ljudi koji su
tvrdili, da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti, ali prihvaćene su izjave samo
nekolicine. Radilo se o neshvatljivim čudesnim ozdravljenjima od raznih bolesti i
tjelesnih povreda. Ozdravljeni su tvrdili kako su, kada su zatajile sve ljudske
mogućnosti i nije više bilo nade u ozdravljenje, učinili zavjet Presvetoj Krvi
Isusovoj u Ludbregu, i nakon toga zdravlje im se vratilo. Papa Julije II. i sam je
želio vidjeti tu rijetku relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Zbog duljine
istrage i ispitivanja čudesnih događaja i ozdravljenja, papa nije uspio završiti
istragu, ali je redigirao sadržaj bule kojom je dozvolio javno štovanje relikvije.
Njegov nasljednik, papa Leon X., prihvativši odredbe svog prethodnika, odmah
je izdao tu bulu pod svojim imenom 12. ožujka 1513., odobrivši javno štovanje
relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Relikviju
je Leon X. u svečanoj procesiji nosio Rimom, a zatim ju je
zajedno s bulom vratio u Ludbreg.

Relikvija se čuvala u pokaznici u Kapeli sv.Križa do Velikog četvrtka 1785., kada
ju je župnik Filip Sever prenio u Crkvu Presvetog Trojstva. Nakon toga bila je
dugotrajna parnica između vlastelinstva Batthyány vlasnika kapele i župnika.
Austro-ugarski car presudio je u korist župnika i relikvija ostala u župnoj crkvi.
Za vrijeme II. svjetskog rata postojala je opasnost, da pokaznica s relikvijom
bude devastirana. Svećenik Faustin Čubranić, tadašnji ludbreški bogoslov,
tajno1941. Je sakrio pokaznicu u predvorju crkve s lijeve strane prije ulaza. U
nišu je s pokaznicom spremio i jedna misal starijeg datuma i kalež. Zazidao je,
ožbukao i premazao vapnom,nikome ne rekavši. Na hodočašćima 1943. i 1944.
godine pokaznice nije bilo na oltaru. Tek 1945. kada je rat završio i stanje se
popravilo, isti svećenik je odzidao pokaznicu i vratio je na staro mjesto u
sakristiju crkve. Svećenik je tek 1989. godine otkrio svoju priču drugim svećenicima.

Papa Leon X. crkvu je obdario oprostima od vremenitih kazni -koje se nakon
smrti moraju odsluživati u čistilištu. Četiri su uvjeta pod kojima se može
ostvariti taj oprost u ovoj crkvi, gdje se relikvija čuva i izlaže vjernicima na
štovanje i poticanje pobožnosti prema Euharistijskom Spasitelju, naročito na
prvu nedjelju rujna: -pohoditi crkvu u Ludbregu, ispovijediti se i pričestiti, na
nakanu pape izmoliti par molitvi u čast Sv. Krvi, izvršiti jedno djelo milosrđa.

Kapela sv. Križa u Ludbregu je sakralni objekt na području župe Presvetog
Trojstva u Ludbregu u Varaždinskoj županiji. Još se naziva i Kapelom čuda.
Nalazi se u starom ludbreškom gradu, danas dvorac Batthyány u centru
Ludbrega. Stari ludbreški grad i kapela su nastali u 12. stoljeću. Grad i kapela
promijenili su brojne vlasnike. U 13. stoljeću, to su bili slavonski vojvode, od
kojih je posljednji bio Koloman, brat hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Nakon
njegove smrti, gospodario je plemićki rod Cer, zatim Paližne.
Ludbreški stari grad i vlastelinstvo kupili su Adam i Eleonora Batthyany 1695.
godine. Nad starom su tvrđavom podigli toranj sa zvonom. Njihov unuk Adam i
njegova supruga Terezija Ileshazy pozvali su slikara Michaela Pecka, da napravi
freske u kapeli sv. Križa. Prikazao je prizore iz predaje o čudu Krvi Kristove,
događaj samoga čuda tijekom Pretvorbe na oltaru i prizor, gdje papa Leon X.
vodi procesiju noseći ulicama Rima relikviju sv. Krvi. U 18. stoljeću, maknut je
toranj i dograđen je treći kat dvorca te iznad kapele podignuta velika kupola
oslikana prizorima Presvetog Trojstva i četvorice evanđelista. U sredini kapele,
bio je križ visok tri metra s korpusom u veličini čovjeka, uvedene su bogato
izrezbarene klupe. Uz glavni oltar bila su još tri. U kapeli je bio kapelan, koji je
morao znati njemački jezik, kako bi propovijedao vlasteli i vojnicima, koji su bili
i stranci. Do Velikog četvrtka 1785. godine, u kapeli se nalazila relikvija Svete
Krvi Kristove u pokaznici, koju je darovala bečka grofica Eleonora Strattmann.

Od 1785. pokaznica s relikvijom se nalazi u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u
Ludbregu, jer je župnik Filip Sever nije želio vratiti nakon procesije.Trajala je
duga parnica, a habsburški car je presudio u korist župnika.
Od tada je kapela gubila na važnosti.

Svete mise su se služile sve do 1945. godine. Tada je lokalna vlast zatvorila
kapelu za javnost. Zapovijedili su jednom lokalnom zidaru, pod prijetnjom
smrću, da cijelu kapelu okreči, te slike i ukrase prekrije bijelom bojom, što je
on i učinio. Major JNA i vojnici su porušili sve oltare, iscijepali ih i spalili, a to
se dogodilo i s velikim raspelom i skupocijenim klupama. Dvije skulpture anđela s
oltara su bačene u obližnju rijeku Bednju. Za nekoliko dana, ti isti vojnici su se
kupali u Bednji i utopili se. Iskopan je i kameni pod u kapeli. U kapelu se uselila
JNA i bila u njoj do 1953. godine. Tada kapela postaje skladište tekstilne
industrije «Varteks» iz Varaždina. Kapela je otvorena za javnost 1989. godine
prilikom posjeta papinskog nuncija msgr. Gabrijela Montalva. Od 1990. godine,
ponovno se služi sveta misa, kada je kapela i blagoslovljena. Obnavljaju se
freske. Umjesto uništenog izvornog oltara, u kapeli se sada nalazi
obnovljeni oltar posvećen sv. Ivanu Krstitelju.

Crkva Presvetog Trojstva
Crkva Presvetog Trojstva je župna crkva u Ludbregu, u Varaždinskoj županiji.
Prvi pisani tragovi o župi datiraju iz 1334. godine, a moguće je da je župa
postojala i prije. Godine 1989. misno slavlje predvodio je papinski nuncij msgr.
Gabrijel Montalvo. Crkva je bila središte hodočašća u Ludbreg, Presvetoj Krvi
Kristovoj sve do izgradnje Zavjetne kapele i svetišta Predragocijene Krvi
Kristove 1996. godine. Hodočasnici i dalje posjećuju crkvu. Crkva je tijekom
devedesetih obnovljena za vrijeme župnika Josipa Đurkana.

Svetište Predragocjene Krvi Kristove-Zavjetna kapela
Svetište Predragocjene Krvi Kristove-Zavjetna kapela je sakralni objekt u
Ludbregu u Varaždinskoj županiji nastao temeljem zavjeta Hrvatskog sabora iz
1739. godine,a izgrađen je 1996. godine. Godine 1739., strašna je kuga harala
Moslavinom u vlastelinstvu grofova Erdödy, koje je bilo pod banskom
jurisdikcijom. U sedam je mjeseci preminulo oko 4500 ljudi. Kuge je bilo i u
velikom dijelu Slavonije. Na Hrvatskom saboru u Varaždinu, u prosin cu 1739.
odlučeno je, da se u Ludbregu izgradi kapela, ako Svevišnji zaustavi kugu u
Moslavini i Slavoniji. Izabran je Ludbreg, jer se u njemu dogodilo euharistijsko
čudo 1411. godine i u njemu se čuva relikvija Krvi Kristove.Kuga je prestala, ali
zavjet nije odmah učinjen, vjerojatno iz objektivnih razloga i s vremenom je pao u zaborav.

1939.Svećenik Juraj Lahner proučavao je stare spise Hrvatskog sabora i
otkrio, da postoji zavjet, što ga je Hrvatski sabor još prije 200 godina učinio
Bogu, a još nije izvršen. Pokrenut je proces, da se zavjet ispuni. Sastavljen je
akcioni odbor od tri člana, koja su činili ludbreški župnik Matija Crnković,
koprivnički dekan Stjepan Pavunić i urednik društva sv. Jeronima iz Zagrebadr.
Josip Andrić, a kardinal Alojzije Stepinac preuzeo je pokroviteljstvo.U
kolovozu 1939. godine, arhitekt Bruno Bauer je načinio nacrt Zavjetne kapele
Presvete Krvi Kristove po uzoru na jeruzalemsku kapelicu Kristova groba-u
Sv.Zemlji, koju je 1555. sagradio hrvatski franjevac Bonifacije Drkolić iz Dubrovnika.

Od blagdana sv. Petra, 1940. do Petrova 1941., po odluci pape Pija XII., slavila
se Hrvatska Sveta Godina, povodom 1300. godišnjice kršćanstva u Hrvata. Tim
povodom, kardinal Alojzije Stepinac je objavio poziv hrvatskom narodu, da se
tijekom te Svete Godine, izvrši zavjet Hrvatskog sabora i izgradi kapelica.
Općinske vlasti u Ludbregu, koje nisu bile naklonjene Crkvi usporavale su i
onemogućivale ispunjenje zavjeta. Kako se bližio Drugi svjetski rat, ludbreški
župnik Matija Crnković je sakupljeni novac za gradnju kapelice utrošio na
gradnju kuće za boravak časnih sestara i okupljanje mladeži, tik do ludbreškog
župnog dvora. Tu je kuću nakon Drugog svjetskog rata, komunistička vlast
nacionalizirala i oduzela župi. U travnju 1945. godine, partizani su Matiju
Crnkovića uhitili. Sudili su mu i ubili ga u Varaždinu u lipnju 1945. godine. Godine
su prolazile, a vlast je i dalje onemogućivala gradnju i imala negativan stav
prema hodočasnicima, koji su dolazili u Ludbreg. Velik pomak, učinio je
ludbreški župnik Ivan Jurak, kada je 1982. godine, izdao “Vodič za svetište”.
Poslao ga je po svim župama i biskupijama u bivšoj Jugoslaviji. Vlast je bila
popustljivija prema Crkvi i uskoro su tisuće hodačasnika dolazile u Ludbreg.
Godine 1988. planiralo se kupiti zemljište, no nije bilo dovoljno novaca.

Ispunjenje zavjeta Hrvatskog sabora
Promjenom vlasti, 1990. godine, inicijativom ludbreškog župnika Josipa Đurkana
i dozvolom vlasti, održana je velika vjerska svečanost s oko 50 000 hodočasnika
na ulicama Ludbregu, a završila je u parku u blizini Kapele sv. Križa, u kojoj se
dogodilo euharistijsko čudo 1411. godine. U procesiji je sudjelovao i kardinal
Franjo Kuharić, koji je izjavio: “Ovakvu svečanost, Ludbreg još nikada nije
doživio.” Ohrabreni tim događanjima, župni ured je uskoro poslao molbu
tadašnjoj Skupštini općine Ludbreg, da odobri prostor uz desnu obalu rijeke Bednje.

Zauzimanjem predsjednika općine zemljište površine pet hektara darovano je
Zagrebačkoj nadbiskupiji i ludbreškoj župi 1992. godine. Uređenje i planiranje
zemljišta počelo je u proljeće 1993. godine. Kamen temeljac svetišta položen
je i blagoslovljen 4. rujna 1993., točno 254 godine nakon zavjetovanja
Hrvatskog sabor. Čin polaganja kamena temeljca, obavio je glumac i tadašnji
saborski zastupnik Martin Sagner, nakon čega je biskup Juraj Jezerinac
blagoslovio kamen temeljac.
Radovi na zidanju kapele trajali su do travnja 1994. god. a. 4. rujna 1994.g.
Kardinal Franjo Kuharić blagoslovio je kapelu, uz nazočnost tadašnjeg
predsjednika Hrvatskog sabora Nedjeljka Mihanovića i oko 100 000
hodočasnika. Na zidu kapele, postavljene su spomen-ploča i ploča zahvalnica
dobročiniteljima. Do studenoga 1994., sagrađene su postaje Križnog puta,
darovima donatora. U proljeće 1995., obavljeni su daljni radovi u svetištu.
Akademski slikar Petrač iz Ludbrega, izradio je slike Križnog puta u mozaiku,
koristeći murano staklo pribavljeno u Veneciji. Križni put je svečano posvetio
kardinal Franjo Kuharić, 3. rujna 1995. uz prisutnost saborskih zastupnika,
ministara, svećenika i vjernika.

Prije proslave Svete Nedjelje u rujnu 1996., dovršen je mozaik na zabatu
kapele pod nazivom «Uskrsnuće Isusovo», Svečana proslava Svete Nedjelje i
Krvi Kristove, održana je 1. rujna 1996. godine pod geslom: “Uskrsli Krist, uvijek
isti”. Svetu misu predvodio je kardinal Franjo Kuharić uz koncelebraciju
ludbreškog župnika Josipa Đurkana i nazočnih 60 svećenika. Unatoč kišnom
vremenu, okupilo se više desetaka tisuća hodočasnika uz nazočnost tadašnjeg
predsjednika Hrvatskog sabora Vlatka Pavletića, varaždinskog župana
Mlinarića i načelnika Ludbrega Križanića. te brojnih drugih predstavnika
kulturnih i političkih organizacija. Predsjednik Hrvatskog sabora,Pavletić je
rekao: “Danas se dovršuje zavjet Hrvatskog sabora”.
Svake godine početkom rujna, u Ludbregu se održava svečanost “Deset dana
Svete Nedjelje” u čast Predragocijene Krvi Kristove”. Vrhunac slavlja je u
nedjelju, kada tisuće hodočasnika sudjeluju u bogoslužju. U svetištu su
nastavljena uljepšavanja. S lijeve strane kapele, postavljen je kip blaženom
Alojziju Stepincu, a s desne strane spomenik Isusu Kristu- Hrvatski sabor
darovao je mramorni oltar.
Evo, i mi smo hodočasnicu-sudionici, tog prošćenja u čast Predragocjene Krvi
Kristove.Stoga,poklonimo se Predragocjenoj Krvi Kristovoj-Euharistijskom
Spasitelju, iskoristimo oprost od vremenitih kazni-koji nam je podijelio papa
Leon X,učinimo zavjete Predr.Krvi Kristovoj, moleći za milosti koje su
najpotrebnije nama i našima koje nosimo u svojim srcima i molitvama,-a nebeski
Otac zna koje su to, jer, On sam nam je darovao Svoga Sina da nas spasi i
otkupi !

Neka bude navijeke slavljena i blagoslovljena Krv Kristova !

Dio slika je preuzet sa www.svetiste-ludbreg.hr