Gospodine Isuse Kriste, toliko puta te molim da me oslobodiš trnja koje nosim u svome tijelu.
Toliko puta te pitam zašto neke križeve moram nositi.
Gospodine, u svojoj milosti daruj mi snage da zajedno s tobom izgovaram riječi: „Oče, izbavi me od ove čaše!
Ali ne kako hoću ja, nego kako hoćeš ti!“
Gospodine Isuse, želim prihvatiti svoj život, svoju prošlost, sve okolnosti.
Želim prihvatiti svoju nezrelost, sve ono što se nije dogodilo, i vjerovati da upravljaš mojim životom.
Toliko toga ima zbog čega se kajem, zbog čega mi je teško, zbog čega patim, ali dajem to,
Gospodine, u tvoje ruke i želim vjerovati da ti sve okrećeš na dobro onima koji te ljube.
Gospodine, vjera mi je slaba, nada mi nije snažna, ne znam točno što je to ljubav, ali se uzdam u tebe. Ne znam naći put prema tebi, no znam da ti znaš kojim putem doći do mene.
Gospodine Isuse, ti bolje od mene poznaš moje srce, o mome životu znaš više nego što ja znam,
ali ja želim sve staviti ovdje pred tebe da bih mogao biti iskren s tobom.
Želim biti onakav kakav jesam pred tobom: bez glume, bez maske.
Zato ti dajem svoje ovisnosti, slabosti i sav mrak koji osjećam u vlastitom srcu, sve ono čega se stidim,
sve ono zbog čega me je strah od mene samoga.
Dajem ti svoje bližnje: sve one koji su mi teški, sve one s kojima teško mogu pronaći normalnu zajedničku riječ. Dajem ti, Gospodine, svoju domovinu, sve probleme s kojima se susreće.
Gospodine, znam da će strah, borba i križ ostati u mome životu, ali želim uz tvoju pomoć
naučiti nositi se sa svim tim, naučiti prihvatiti i zavoljeti svoj život,
naučiti poštivati sebe i druge.
Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti: učini da progledam, učini da prohodam,
ali želim najprije tražiti tvoju volju, tvoje Kraljevstvo, i vjerujem da ćeš mi sve ostalo nadodati.
Gospodine, ovo su sada samo riječi, ali ne želim da ostanu samo riječi!
Daj mi vjeru, nadu i ljubav, da zaista mislim ono što sam rekao.
Ti nas, Gospodine,
blagoslovi.
Amen.
fra Stanko Ćosić / Glasnik Mira
