Pitao sam Gospodina
Kada si Gospodine počeo pripravljati puteve za mene?
Kada si Ti, Gospodine mi bio blizu?
Kada sam se Gospodine počeo udaljavati od tebe?
Da li je i tad tvoj pogled bio na meni?
Kada si me Gospodine štitio od zla? Kada?
Da li je to bilo u mome djetinjstvu, već tada,
ili kada sam tražio pomoć na drugim stranama?
Kada to nije bilo tvome srcu milo?
Kada Gospodine?
Očekivao sam Gospodine, da ćeš mi progovoriti o mojoj mladosti.
Ali, Gospodine, Ti mi pokazuješ već danas.
Dijete moje milo,
Sve ovo što dođe danom, Ja sam dopustio.
Dopustio da dođe i nestane kao sjena.
Sjena današnjeg sunca.
Sve radosti i žalosti, sve suze i osmjesi, svi ti prijatelji i neprijatelji,
su sjena stvarnosti. Dođu i odu.
Ali, dijete moje, ja sam uvijek tu, vječno tu, za tebe.
Ja sam stvarnost. Ja sam stvarnost dijete moje,
koja nikada neće otići sa tvog lica.
Ja, Bog tvoj.
Ti se dijete moje, odluči.
Hoćeš li ostati u sjeni i sa sjenom se udaljavati od mene,
ili ćeš ostati u meni, dijete moje.
Ja, Bog tvoj, se brinem za tebe.
Kod mene imaš sve.
Vječnog prijatelja, vječnu radost, vječnu snagu u toj sjeni.
Izađi iz te sjene, dijete moje.
Dođi i slijedi me.
Slijedi me kao što sam i ja slijedio Očevu volju.
Uteci se mome srcu i mojoj ljubavi.
Budi radost cijelom svijetu, u meni, maleno moje.
Kada budeš živio u meni i po mome Duhu,
radost će zasjati na tvome licu.
Ja, Isus Krist, tvoja stvarnost, tvoja utjeha.
Budi moje maleno, i ja ću se za sve pobrinuti.
Kao Otac Bog što se brine za sve vas.
Dijete moje maleno.
Š.B.
