Dragi prijatelji, Božji narode,
Ne treba šutjeti, ne smijemo biti mlaki kršćani, okretati glavu, neću “ja” neka drugi govore,
svakako ne mogu ništa učiniti. Ne budimo takvi.
Zašto ovo pišem.
Svi mi koji se nazivamo nekakvim vjernicima, ja prvi, pored svojih očiju smo slijepi,
pored svojih ušiju za Božju riječ, smo gluhi.
O čemu se radi. Jedan moj brat, koji išao i ide s nama na hodočašća doživio je raspad braka, djeca da ga mrze, bivša supruga neće da čuje za njega. U razgovoru i tijekom hodočašća bio je neutješan, uplakan.
Znao sam da mu samo Bog može pomoći.
Kako je priča išla.
Ona je našla – upoznala drugoga. On se i sam pitao kako se to moglo desiti, Ja sam radio, zarađivao. Ništa im nije nedostajalo. Ni njoj ni djeci. No međutim ona je zatražila razvod braka. To ga je dotuklo. Razveo se, sve mu je uzela, kuću, djecu, uplaćuje alimentaciju, danas radi po bauštelima da bi sve to podmirio.
Ali ono što ga najviše boli, djecu je odvojila od njega. Na sudu je prikazan kao neodgovoran Otac. Ni djeca neće da čuju za Oca svoga. Danas njegova bivša supruga i djeca žive s tim “nekim” kojega je upoznala. Teško je slušati kada čovjek sve to govori. Želiš mu pomoći, ali nemaš načina.
Samo mu Bog može pomoći, utješiti, ozdraviti, pomoći u takvim trenutcima.
Ono što je čovjeku nemoguće, Bogu je sve moguće.
Kako je vrijeme prolazilo, on sve više otvarao Bogu i molio za pomoć.
Bog čuje njegovu molitvu, njegov vapaj.
Gospodin ga nikada nije ostavio, uvijek mu je bio blizu. Prihvatio je svoj križ, ovo što ga je zadesilo.
Gospodin će mi dati snagu, Gospodin sve zna i sve to dopušta s razlogom.
Gospodine, daj mi snagu da izdržim ovaj teret. Smiluj mi se. Oprosti mi.
Ono što slijedi je razlog ove tragedije.
Po cijele dane je radio, nije imao vremena za obitelj, za svoju djecu.
U toj obitelji nije bilo Boga, ni Božje riječi. Bila je velika rupa, plodno tlo da neprijatelj Božji učini svoje.
Da razori obitelj – Brak, ono što je Bogu naj svetije.
U razgovoru s njim, rijetko su nedjeljom – barem nedjeljom išli na svetu Misu, osluškivali Božju riječ,
a kamoli da se sveta krunica moli u obitelji, zahvaljuje Bogu.
Nije bilo blagoslova. Imaš novce, nemaš mir u obitelji, mir se ne kupuje novcima.
Bog ti sve da, brak, djecu, svako materijalno dobro ali ne zahvaljuješ svome Bogu.
Koji te stvorio, koji te ljubi svaki dan, koji svaki trenutak bdije nad tobom.
E gdje nema Božje riječi tu se neprijatelj Božji upetlja i donese raskol.
Taj đavo crni razara ono što Bogu najsvetije, a to je obitelj.
Bog nam je dao slobodnu volju.
Naravno da je Gospodin to mogao spriječiti. Kako siješ, tako žanješ. Kako činiš, tako će ti biti učinjeno.
Kada su obitelji počele nesuglasice, nisu tražili pomoć od Boga, od svećenika, svog župnika u mjestu u kojem žive, nego su otišli na najgore moguće mjesto – kod đavla, neprijatelja Božjeg.
Tadašnja supruga mu je predložila da odu kod “BRACE” nekakvog iscjelitelja. Ali je već bilo kasno.
Sotona je pustio svoje ralje. Kada je vidio gdje je došao, na nekakav skup šarlatana, gdje ovaj 3 minute gleda ljude i ozdravlja svojim pogledom, shvatio je da to nije od Boga. Isto je govorio supruzi, ali bez uspjeha.
Kako mu je supruga završila kod “BRACE”,
upravo preko tog ljubavnika koji joj je “BRACU” toplo preporučio.
Od tada je za njega sve krenulo niz brdo. Ista ta majka, djecu je odvela kod “BRACE” i nije ni čudno što djeca neće da rargovaraju s svojim ocem.
U Šurkovcu na hodočašću je ispovijedio ovaj odlazak kod “brace”. Svećenik mu je rekao da bi sve o braci, bracinim knjigama, predmetima trebao baciti u smeće, zapaliti. Smeće ide u smeće.
Došavši kući, to je i učinio. Supruga njegova i djeca, duboko su bila u tome, u tim seansama.
Djeca su ga zamrzila. Supruga mu djecu, ne dozvoljava ni preko telefona da čuje. To ga veoma boli.
Pitao se da li je dobru stvar učinio što je sve to smeće pobacao ???
Naravno brate, učinio si naj ispravniju stvar.
Traži Gospodina dok se još može naći. Spasi svoju dušu.
Sve kod Boga imaš. Ostani vjeran Gospodinu, on će se za sve pobrinuti.
Nikoga nije ostavio, neće ni tebe.
Uzdaj se u Gospodina i vjeruj mu.
Neka te Gospodin blagoslovi i mir ti udjeli.
Ponedjeljak 23.11.2015 je nazvao bivšu suprugu da kćerkici čestita rođendan, dočekao ga je odgovor;
Mi smo danas na “BRACINOM” rođendanu i nemamo vremena za tebe, ne dosadjuj, ne zovi više, ne trebamo te,
ni tebe, ni duhovne obnove ni tvoga Boga.
Baćo moja i sestre, pa kuda ovaj narod ide.
Zar je malo Isus učinio, pretrpio, umro na križu bespomočno da bi smo mi bili spašeni.
Zar je malo ostavio ovome svijetu da bismo išli kod raznih vraćeva, šamana, razno raznih iscjelitelja.
Što još treba učiniti, da se ovaj svijet probudi.
Što još Isus treba učiniti.
Ostavio nam Majku, s križa je rekao sine evo ti Majke, Majko evo ti sina.
Kada je grupa talijana tražilo nešta više, nešta nadnaravno, otišla kod budista u Indiju,
prvo što ih je dočekalo je bilo pitanje, što vi tražite ovdje ?
Zar vama Isus Krist nije dovoljan.
Zar nam Isus nije dovoljan ??? Zapitajmo se ???
Lakše je kada smo zdravi, moliti da ostanemo zdravi, blagoslovljeni.
Kada dodje bolest, onda svi uzvikujemo, Bože moj pomozi, pa gdje smo prije bili.
Zašto prije nisam upoznao Isusa.
O Gospodine moj, smiluj se cijelome svijetu.
Radije idemo raznim vračevima, prevarantima, hođama po zapise, nego da se ponizimo,
pokajemo i kažemo Gospodine oprosti mi, pomozi mi, smiluj mi se.
Jesmo li se ikada zapitali što piše u tim zapisima kada odemo kod hođe po pomoć.
Pita mo li se, kada na RTL-u gledamo slavnog velikog brata, što gledamo, je li promislite u najavi,
ono jedno oko od koga je, sigurno od Boga nije. Kada te stanare-glumce tjeraju da spaljuju slike stanara – nominiraju, je li to od Boga. Lakše je nazvati ono smeće na televiziji iza ponoći dati svoje ime i datum rođenja,
da ti on kaže evo sutra novci dolaze, vi ste ozdravili, pa Božji narode to je smeće. Smeće ide u smeće.
Otidjite na duhovne obnove, bilo kod fra Ive Pavića u Šurkovac, ili u Siget kod fra Smiljana, na mjestima gdje se Isus proslavlja i čujte svjedočanstva ljudi koje je Isus ozdravio kako su završili takvi. Previše tih svjedočanstava ima i na netu. Ili je bio na reikiju, ili se bavio bioenergijom ili kod Brace s srebrenjaka,
išao po zapise kod hođe, svugdje tražio pomoć, samo ne od Boga.
Ono što ti Isus da, to je vječno. Isplati se biti dobar s Isusom. Isplati se imati Isusa za prijatelja.
Ovaj svijet ti može dati samo trenutno, toliko trenutno dokle imaš novce za platiti te seanse, poslije toga dolaze bolesti, raspad brakova, nesreće, razdori, nema blagoslova, mira u srcu, radosti u duši.
I tko je kriv ?
Bog sigurno nije.
Budimo radosni kršćani, budimo otvoreni Bogu.
Osluškujmo svaki dan riječ Božju, u molitvi, u pjesmi.
Dopusti da ti Bog progovori.
Pitaj Gospodina, da li je to dobro za tebe, svo ovo o čemu sam pisao.
Da li si ti zaista krščanin, katolik ?
Možda je ovo dobro za muslimane, indijce, ateiste, ali za tebe Božji narode sigurno nije.
Bože moj.
Po pregorkoj muci Isusovoj, budi milosrdan nama i cijelome svijetu.
Š.B.
