MARIJINO SRCE
O nije teško biti prezren patnik,
Izranjen, zaboravljen, hodati po tlima,
Mi nijesmo djeca bez majčinske skrbi,
Marijino Srce za nas ljubav ima.
Marijino Srce… kako slatke riječi!
Srce, koje toplo grijalo je Sina,
Srce, koje mačem probodeno boli
Plakalo je za nas u sjeni maslina.
Na misao divnu Marijina Srca
Drage su nam jasle i štalica siva.
Bježanje i progon, žuljevi i brige,
Bičevanje, kruna… križ nam ljepši biva.
Usamljeni časi u patnjama dana,
satrvenost bolju, slabost u žalosti
Pozlati se, zasja od Njezina smiješka,
Postanu nam žrtve sve željniji gosti.
Marijino Srce… kako divne riječi!
Zvuče kao zvona, kada k Bogu zovu,
Ulijevaju u nas svježinu sa neba,
Otkrivaju ljubav uvijek sviježu, novu.
O nije teško biti prezren patnik,
Izranjenom nogom hodati po tlima,
Od Njezina smiješka procvjetaju boli,
Marijino Srce, ljubav rađa svima.